Interview

Joss Stone

Joss Stone je 22-godišnja britanska soul i R&B glazbenica i multiplatinasta kantautorica koja se na sceni pojavila još 2003. godine kao 16-godišnjakinja i svijet osvojila sa svojim debi izdanjem 'The Soul Sessions'. Do danas je objavila četiri studijska albuma na kojima su se našli hitovi poput 'You Had Me', 'Don't Cha Wanna Ride', 'Super Duper Love (Are You Diggin' on Me?)' ili 'Fell in Love with a Boy'. Joss Stone je najmlađa glazbenica s brojem jedan na britanskoj top listi albuma, a prodaja njezinih albuma do sada već premašuje brojku od 10 milijuna diljem svijeta. Sve skupa, Joss Stone je u posljednjem desetljeću prodala više albuma od bilo kojeg drugog ženskog britanskog izvođača. Osvojila je dva BRIT Awardsa i jedan Grammy te je upravo objavila i svoj četvrti studijski album nazvan 'Colour Me Free'. Iako se zapravo radi o vrlo interesantnom i kvalitetnom izdanju, priča oko ovog albuma nažalost je u Britaniji obilježena s njezinim javnim prepucavanjem i nezadovoljstvom s izdavačkom kućom, koja joj prema njezinim riječima nije posvetila dovoljno vremena i pažnje, posebno po pitanju promocije albuma, za kojeg se u Britaniji gotovo i ne čuje, a rezultat toga je slabi prolazak kod publike i na top listama. No problem je u tome što bi u cijeloj priči glazba trebala biti najbitnija, a glazba je ovdje sjajna. Album 'Colour Me Free' snimljen je za samo tjedan dana, a Joss Stone su-potpisuje većinu materijala. Album uključuje gostovanja sjajnih r&b vokalista kao što su Raphael Saadiq, Nas, Sheila E, a tu je gitaristički heroj Jeff Beck.

Joss Stone je uspješna kantautorica, no ipak se čini da u pop svijetu Velike Britanije sve to trenutno nije dovoljno. Top listama vladaju sudionici televizijskih talent natjecanja, pored kojih Joss Stone pada u sijenu. Kakvo je mišljenje Joss Stone o talent natjecanjima?

J: Iskreno? Neki dana sam gledala show X Factor jer sam gostovala u showu pa su me posjeli u publiku. Moram priznati da nisam do sada vidjela ništa slično u životu. Bila sam poprilično zbunjena jer nisam nikada još gledala taj show. Ne gledam televiziju jer ni nemam televiziju, a gledala sam samo jednom kad je nastupala moja prijateljica Alex, pa sam pogledala zbog nje, no brzo sam uglasila televiziju. No, moram priznati da je bilo interesantno prisustvovati showu. Bila sam uvjerena da taj show postoji zbog glazbe, no to zapravo uopće nije tako. Mislila sam da je to nešto slično showu 'American Idol' na kojem sam jednom nastupila, jer oni imaju live bend i ne opterećuju se velikim brojem plesača na stageu, a svejedno izgleda fenomenalno. Ovdje je pak bio jedan tip koji nas je posjeo u publiku, s nama vježbao sve emocije kroz koje ćemo prolaziti u showu. Pa nam je tako rekao: Ok, da vidim sada kako izgledate kada ste sretni!' Onda bi mi išli 'Wooooo!'. Onda bi on rekao 'A sada mi dajte zvuk kao kad nekoga ne volite!. Onda bi mi išli 'Boo!'. Sve je bilo isprogramirano prije početka, tako da me to malo iznenadilo. Činilo mi se da je natjecanje svedeno na taj novi, a ne bi trebalo tako biti, zar ne?

Glazba dakle ne bi trebala biti natjecanje, poput X-Factora ili borbe na top listama. O čemu se onda radi?

J: Radi se o osjećaju, o užitku. Ne bi trebalo biti važno jesi li na top listi ili nisi. Cijela ta priča s top listama po meni na neki način opterećuje glazbu i ono što bi ona trebala biti. Glazba nije natjecanje. Mi smo tu da osjećamo i uživamo jedni u drugima, surađujemo, pjevamo duete jedni s drugima. Mi želimo da ljudi dođu na naše nastupe, da kupe našu glazbu i bilo bi lijepo kada bi to tako i bilo, no ukoliko ljudi nemaju novaca da kupe glazbu, onda želim da ju mogu besplatno skinuti na downloadu i to podržavam apsolutno, jer ja želim da ljudi čuju moju glazbu i nije mi bitno kako će do nje doći. Jednostavno želim da ju ljudi čuju, da ju osjete, da uz nju budu sretni, tužni, ljuti, bilo što. Jer glazba u svojim samim počecima nije niti bila ovdje da bi se prodavala. Bila je jednostavno – zvuk.

Ovaj album prati izrazito nezadovoljstvo Joss Stone s načinom na koji se ljudi iz njezine izdavačke kuće odnose prema njezinom materijalu. Je li joj žao što je uopće potpisala s njima ugovor?

J: Totalno. To je najgora odluka koju sam ikada napravila. No s druge strane je to super, jer sam dobila priliku da upoznam jako puno zanimljivih ljudi i da stvaram odličnu glazbu. No problem je u tome što ti se pruže sve te mogućnosti da napraviš nešto zaista sjajno, ali ti ništa nije dozvoljeno. za sve moraš tražiti dozvolu. Kada na to gledaš sa strane biznisa, sve to ima i svoju drugu stranu i ja to razumijem jer oni su uložili svoj novac u taj projekt i ne žele izgubiti kontrolu nad njim. To mi je jasno. Ali zašto mi onda ne otkažeš ugovor? Ako misliš da ja više nisam onaj projekt koji si ti htio, onda ok, odi i nađi nekog drugog tko to može biti. Neću ti uzeti ništa novaca, čak ću ti još i dati. To sam im i ponudila, no oni to ne žele. Oni jednostavno žele imati kontrolu nad tobom. Napravila sam album i bila sam uvjerena da će oni s time biti sretni, jer će ga moći prodati i zaraditi novce od njega. Dala sam im ga i bila sam jako sretna, bilo mi je zaista sjajno dok sam ga snimala i bila sam puna entuzijazma, no oni su rekli 'Ne, nemoj to tako raditi. Mi ćemo odabrati pjesme koje ćeš ti snimiti, mi ćemo odrediti koje ćeš ti pjesme pjevati!'. To je zaista poražavajuće za jednog autora. To uništava tvoju umjetničku dušu i to je nešto u čemu nikako ne možeš uživati, jednom kad se s tim susretneš. Na samom početku, kad sam imala 15 godina, imala sam svoje mentore Betty Wright i Stevea Greenberga, koji su me vodili kroz sve to, usmjeravali me i pokazivali mi pravi put i to je bilo sjajno jer sam mogla uz njih učiti. No, nakon nekog vremena, kad naučiš, jednostavno poželiš raditi stvari na svoj vlastiti način.

Unatoč velikim problemima s načinom na koji rade izdavačke kuće, mnogi bi vjerni fanovi željeli Joss Stone pamtiti samo i isključivo po dobroj glazbi.

J: Ma ja niti ne želim biti osoba koja stalno nešto kuka. No na kraju dana moraš biti iskren prema sebi i ljudima u vezi stvari koje se oko tebe događaju. Jer u vrijeme kada sam ja počinjala s ovim poslom, nisam imala pojma o tome što se događa u industriji, a nisam znala zato što nitko od starijih glazbenika i mojih uzora nije o tome nikada ništa rekao. Mnogi se previše boje bilo što reći, boje se da će im uzeti mogućnost da stvaraju glazbu, da se bave glazbom. I mogu vam reći da je to i istina – oni će vam i oduzeti vašu glazbu, ušutkat će vas i mnoge čak i jesu. No ja se ne bojim i zato o tome govorim na sav glas. To je moja terapija.

Pripremila: Dubravka Jerković