Interview

Gibonni

Jedan od najcjenjenijih hrvatskih pop glazbenika i autora, Gibonni u ožujku 2010. godine objavljuje novi studijski album. Tada će proteći pune četiri godine od izlaska njegovog posljednjeg albuma 'Unca Fibre'. U međuvremenu, izašao je i live album 'Acoustic:Electric', a Gibonni je sve vrijeme stvarao i pisao nove pjesme koje će predstaviti na novom albumu. Za Otvoreni radio Gibonni govori o svom radu, snimanju i suradnicima i otkriva tajne o novom albumu te ekskluzivno predstavlja prvi singl 'Žeđam'.

Album 'Unca Fibre' objavljen je sada već daleke 2006. godine. Iako je u međuvremenu odrađena i velika turneja te je objavljen i live album 'Acoustic: Electric', što se sve zbivalo u ovih godina?

G: Meni uvijek kad izađe CD ja i odmah pokušavam biti kreativan i dalje i raditi, jer znam da sam uvijek s vremenom u nekome škripcu i to je svaki puta tako. Uvijek mi se čini da sad imam vremena ispred sebe, a nikad ga ustvari nemam, jer ne mogu pisati pjesme u gužvi, takva mi je nekakva narav i karakter. Uvijek bolje radim kada se fokusiram na neki, ajmo reći 'unutarnji svijet' i bolje funkcioniram kada mi je glava u oblacima, nego kad sam prizemljen. A život je takav da nemaš ti šta puno komponirati niti mene može ne znam kako inspirirati problemi u parkiranju i takve neke svakodnevne stvari. Tako da, naći malo vremena za sebe i malo se maknuti od svakodnevnice nije jednostavno, ali tek ako se maknem, tek tada imam neke rezultate nakon par dana. Tako da moraš to podnijeti, i moji prijatelji i moja familija i moja publika, moraju podnijeti tu moju i našu zajedničku distancu u jednom trenutku, da bi se mogao srediti i napraviti nešto. Nađem tako u recimo samoći možda neke odgovore u tim nekim tekstovima koji nema teorije da mi padnu na pamet ovako svaki dan kad živim, u svom svakodnevnom životu koji je dosta prizemljen i brz.

Novi album Gibonnia je dakle završen?

G: Da, mi sad imamo još samo tu jednu završnicu koja će biti u Londonu, miks i još nekakvi detalji gore, koji nisu 'u vlasti domaćih ljudi' nego tako nešto još imam gore za završiti i nekakav 'happy end' je tu već na pomolu. Ovo je bio prvi singl jer on nekako mora biti, jer ovo je još ta godina i ne mogu ni ja izdržati ne pokazati nešto, iako nikad nije taj prvi singl, i uvijek je to malo nezahvalno, jer nikad on nije ogledni primjer onoga kako CD zvuči. Niti iz 'Oprosti' ne možeš iščitati kakav nakon njega ide 'Mirakul', npr., niti se moglo iščitati da će nakon pjesme 'Projdi vilo', da će iza toga još biti 'Posoljeni zrak i razlivena tinta', znači ne može se niti iz ovog singla pročitati kakav je cijeli album, ali jedan dio da, zato mi je bilo bitno ga pokazati, a i zbog ljudi koji su me poštovali i podržali kroz sve ove godine i ja stvarno osjećam, nije to neki kuriozitet, takvu neku zahvalnost, što su mi napravili od života ekskurziju i što to traje još. Tako da moram nekako, kad god mogu, pokazati respekt.

Koji dio tog novog albuma predstavlja pjesma 'Žeđam'?

G: Ima jedan dio albuma koji je u zvuku malo radikalniji nego inače i to iz razloga što ima malo manje solo gitare, ali ima više gitare općenito. Onako, album je više tvrđi i jednostavniji i čišći, kao da dobiješ odmah glavno jelo pa ti je sve jasno. Nema umaka, nego biftek je biftek i to sam želio ovaj puta napraviti, iako bez obzira na različite arome od kojih ja ne mogu pobjeći, najsličnije bih ja mogao opisati svoju muziku s kuhanjem i tako je nekako najsličnije. Čini mi se kao da je svaka pjesma glavno jelo i da ne postoji niti jedna kako bi bila tu kao neka poveznica za nešto. Iako sam se to uvijek nekako trudio, možda mi nikada nije pošlo za rukom kao ovaj put. Svaka pjesma sama za sebe drži vodu i uvijek nekakav sljedeći koji će biti singl može imati svoj neovisan život i od ovoga singla prvog. Tako mi je nekako bila želja i uspjelo je tako. Skoro album zvuči kao da je 'best of' od nečega ranije. Tako sam želio.

Je li se u međuvremenu promijenio sastav suradnika i pratećih glazbenika u Gibonnievom sastavu?

G: Ja sam ti radno nazvao album prije tri i po godine 'Spašavanje vojnika Zlatana' po onom filmu kad su svi morali biti jadni izranjavani i izgubiti glavu dok nisu na kraju filma došli do mosta i do vojnika Ryana. Tako sam rekao ljudima 'bit će svašta, počinjemo raditi, ja moram ostati živ u zadnjoj epizodi, a vi kako znate... ' tako smo odmah podijelili te uloge i jasna je stvar. Tražio sam od ljudi malo da budu hrabri, ja sam rekao da sam spreman snositi posljedice ako smo napravili nešto što se možda neće dopasti, 'ja sam spreman da se i ne dopadne i vi nećete ponijet teret toga. Ponijet ćete teret tako što će vam ljudi tri četiri dana govoriti kako ste mogli to nešto napraviti i drukčije, pa će vas to proći, ali to je ipak nekako moj život, moj obraz i moj brk i moje ime i ako sam ja spreman biti hrabar, budite i vi'. Tako da mislim da su to svi objeručke prihvatili i bili su stvarno hrabri, hrabriji nego što ih znamo.

Tko je sve u Gibinom timu?

G: Krenuo bih možda obrnutim redom, od najmlađih: to je Dean Orešković, on je radio dosta dobrih stvari, ja sam ga primjetio i mislim da je jako dobro što je radio s Meritas. Ne mogu baš biti točno upućen u ono što se događa, ali ono što sam čuo preko etera mislim da čovjek nekako moderno razmišlja i u kombinaciji s tom mojom kaloričnom glazbom, on je to na neki način pojednostavnio, možda zna izvući iz toga ono nešto što je bit. On je jako dobro napravio, radio je dobro i Ante Gelo, on je onako više 'beatlesovski' nastrojen tip. S njim sam imao neke pjesme koje sam uvijek želio realizirati na taj način. Zatim Marijan Brkić kolega iz mog benda koji se sada vratio u svoj matični, ali smo isto napravili dvije stvari jako dobro i jako sliče na ono vrijeme '70tih kad je on počinjao, jer sam želio postići tu energiju pa sam rekao 'Marijane, zvuk uvijek možemo kupiti u svakom dućanu, ali entuzijazam onaj prvi kada si imao 18 godina i kada si imao prvu ploču, u onom new wave periodu, jer onaj zvuk koji je on imao na prva dva albuma Kazališta, koji su baš zvučali velegradski, taj zvuk smo, kao, uspjeli pogoditi. I na kraju najviše tko je napravio, šećer na kraju to je Bratoš, koji je stvarno ovaj puta bio izuzetno hrabar kao u onim vremenima kad smo radili 'Mirakul' po prilici. Sve smo se usudili, snimali smo gitare bez pragova, snimali smo sve šta je god nedozvoljeno, dozvolili smo. Mislim da je sve skupa jedan rezultat super. E sad šta će se još dogoditi u Londonu, ja mislim da smo tamo izabrali isto jednu ekipu koja će to propustiti kroz prste, koja je puno radikalnija nego što bi se očekivalo i mislim da ćemo na koncu imati jedan super ručak.

T-Mobile podržava novi album Gibonnia i tako nastavlja s njime dugogodišnju uspješnu suradanju. Što jedna ovakva suradnja znači za Gibonnia?

G: Pa ja sam zadovoljan. Prije su u renesansi pokrovitelji bili kraljevi, ili vjerski veledostojnici, ne znam tko bi podržao nekoga, onda je to išlo u različitim smjerovima. Ja se sjećam prije 25 godina bi ti na neki način čak i država pomogla, pa su tu bili neki studentski kulturni centri, pa bi se iz nekih fondova platio bend da dođe svirati tu i tu. Nekako jednostavno danas ja da bih imao rezultat koji želim imati, ja ne mogu to staviti na dušu i na pleća svojoj publici, kao prvo karta bi bila puno skuplja. Ja ću ti argumentirati to na primjeru recimo moj program u Tvornici, karta je bila 100kn, a praktički pjevačica mi je došla iz New Yorka, zatim Urban, Bare, meni na stageu ne znam koliko je sve ljudi prošlo, back vokala imam ponekad devet, svi ti ljudi negdje spavaju, nešto jedu, to nema teorije da bi se s tom cijenom ulaznice na toliki broj ljudi da bi taj koncert koji je praktički bio format velike dvorane Doma sportova, da ga mi dovedemo da to bude za ručak za nas nekoliko dolje u Tvornici. E sad, tko će sada taj raskorak podnijeti? Nekako ja sam imao tu sreću, sreća možda nije ni dovoljna riječ, jednu 'mega sreću' sam imao, da sam još prije 10 godina imao početak te suradnje s T-mobile-om jer su oni ljudi s kojima ja nisam nikad ulazio u teme da me oni koče baš na tom planu, nego su me oni i podržali. Oni su bili ti koji su to premostili, te rupe kroz koje puše su začepili, tako da možemo svi prijeći tuda preko mosta živi i zdravi, pa tako i publika, da ta karta nije astronomska i da bude možda plus minus 20% skuplja nego kod drugih izvođača iako je program nemjerljivo bogatiji. Tako da su oni podnosili taj teret i ja sam im maksimalno zahvalan.

Razgovarala: Dubravka Jerković