Interview

Simple Minds

Simple Minds je škotski rock bend koji je na vrhuncu karijere bio tijekom '80-tih godina, kada su ostvarili svjetski uspjeh i bili jedan od najpopularnijih i najznačajnijih rock bendova. U to vrijeme objavljili su neka od najznačajnijih izdanja, hvaljenih od strane kritike, sa snažnim političkim i sociološkim porukama koje su označile to glazbeno razdoblje. U sklopu proslave 30 godina aktivnog djelovanja i bavljenja glazbom, grupa 2009. godinu provodi na velikoj slavljeničkoj turneji ispunjenoj hitovima kao što su 'Don't You (Forget About Me)', 'Alive and Kicking', 'Mandela Day' ili 'She's a River'. Osnivači benda, Jim Kerr i Charlie Burchill i danas predvode ovaj bend koji je od 1979. godine prodao preko 40 milijuna albuma u čitavom svijetu, a 2009. godine objavili su i svoj 16. studijski album 'Graffiti Soul', kojeg također promoviraju na spomenutoj slavljeničkoj turneji, u sklopu koje Simple Minds 13. studenog nastupaju u Splitu.

Sjećate li se vašeg prvog koncerta? 

S: Prvi nastup bio je s bendom Johnny And The Selfabusers. To je bend koji je postojao 6 mjeseci prije nego smo osnovali Simple Mindse. Bio je to punk bend osnovan iz zezancije u Glasgowu. Nije to bilo ništa ozbiljno, ali bez obzira na njegovu neozbiljnost, taj nas je bend doveo do pozornice i bio je svojevrsni filter prije pokretanja Simple Mindsa. Kada je Clash došao nastupati u Glasgow, nastala je prava ludnica i nakon toga tadašnji je gradonačelnik zabranio nastup svim gostujućim punk bendovima. Pošto smo mi bili jedini punkeri u Glasgowu, imali smo prilike nastupati. Kada smo svirali tisuće ljudi su došli gledati, iako nisu znali tko smo, znali su samo da smo punkeri. Sjećam se kako prestrašeni izlazimo na pozornicu. Gitarist Charlie i ja samo smo se pogledali i pomislili kako je zaista lijepo čuti velik aplauz iz publike. To neću nikada zaboraviti.

Tko je izmislio ime vašeg prvog benda, Johnny And The Selfabusers?

S: To je bio imaginarni školski bend čije su ime ljudi šarali po zidovima i klupama 'Johnny And The Selfabusers vladaju svijetom' i tome slično. Johnny ne postoji, on živi u našoj mašti.

Reci te nam nešto o pjesmi 'Dont You Forget About Me'. To je bila pjesma koja vas je lansirala. Je li istina da ju je isprva trebao izvoditi Bryan Ferry?

S: Znam Bryana i to sam ga pitao. On mi je rekao da to nije istina, iako svi pričaju o tome. Mislim da je za to kriv producent. On je veliki fan Bryana Ferrya i on je možda htio da on to izvodi. Nije baš istina da nas je ta pjesma lansirala, jer i do tada su Simple Mindsi dostigli zlatne i platinaste naklade albuma. Ali, definitvno je istina da nas je ta pjesma stavila u POP kategoriju. S njom smo stigli do broja jedan u Americi, baš u doba kada se događao LIVE AID. To je definitivno veliki radijski hit. Isprva ju nismo htjeli izvoditi, jer je demo snimka koju smo dobili zvučala potpuno drugačije. U to smo doba pisali pjesme poput 'Alive And Kicking' i  isprva smo ju odbili izvoditi. No, upoznali smo čovjeka koji je napisao tu pjesmu, on nam se svidio, puno više od pjesme. Na kraju smo ipak odlučili snimiti tu pjesmu i sve ostalo je povijest.

Na vas su utjecali bendovi poput Clasha ili Kraftwerka i započeli ste kao elektro-punk bend. Sada ste samo rock bend?

S: Nije istina, ako dođete na naš koncert možete čuti elektroniku koje se ne bi ni Kraftwerk posramio. Izvodimo odličnu elektroniku. Bit će tu i pop-a, keltik folka, političkih pjesama, stadionskih pjesama, pa i elektronike. Jedan od razloga zašto imamo tako dugu karijeru je širok raspon glazbe koju Simple Mindsi sviraju. Za to su zaslužni svi ljudi u bendu. Bez obzira na to što smo na sceni već dugo, duh benda još živi.

Mislite li da još uvijek možete privući novu publiku?

S: Nije nam to prioritet. Moj sin ima 17 godina, ova godina mu je bila druga godina na popularnom festivalu GLASTONBURY i pitao sam ga koga želi gledati? Od šest imena, bar četiri benda ili izvođača su bili stari kao je. Pitao sam ga zašto ideš gledati baš njih? Rekao mi je jednu odličnu stvar, zato jer su autentični. Mislim da bi svaka generecija trebala imati svoje heroje.

Je li vaša misija ovim albumom završena?

S: Jutros sam pisao pjesmu kada sam čekao prtljagu na aerodromu. Pišem svakog trenutka. Postoje godine kada nemam inspiraciju, a postoje one kada imam osjećaj da inspiracija curi iz mene. Sinoć sam stigao u Beč, upalio svoj mobilni uređaj i jedan mi je glazbenik iz Londona poslao neke materijale. Fantastično. Ja ću danas nešto raditi na tim materijalima i poslati ih nazad njemu u studio. Misija nije završena, bit će gotova za 10 godina. Za 10 godina ću moći reći da smo odličan bend, ne samo odličan bend iz osamdesetih.

Mislite li da je ova faza vaše karijere ima neki novi početak?

S: U devedesetima smo se izgubili, izgubili smo inspiraciju i energiju. Nije to bilo sretno razdoblje, ni sam ne znam zašto. Ali, svi su se u nekom trenutku izgubili, Bob Dylan, John Lennon, Lou Reed, David Bowie svi su oni u nekom trenutku popustili. Kada si na sceni 30 godina, moraš u nekom trenutku doživjeti pad. Svi su popuštali, samo su neki bili mudri i taj su pad u karijeri uspjeli nekako maskirati. Ali, na neki način ... Simple Mindsi su naša karijera, ali nakon 30 godina, Simple Mindsi su naš život,  a u životu imaš uspone i padove. Sada imamo odličan album, ovo je prvi punokrvni album nakon puno godina. Kada smo snimali pjesme Rockets ili Stars Will Lead The Way, ljudi koji su prolazili pored studija su zastali i rekli, ovo je zaista dobro... a to nismo dugo doživjeli.

Jeste li sa novim albumom htjeli ponoviti zvuk 80ih?

S: Imali smo nemoguć izazov. Htjeli smo album koji je klasičan Simple Minds album, ali htjeli smo biti i suvremeni. To su dva suprotna pojma. Ako kažeš klasičan, po definiciji ideš u prošlost. Ako kažeš suvremen, govoriš o sadašnjosti. Moraš se odlučiti. No, album bez obzira na to zvuči upravo tako, klasičan i suvremen. Možda zato što se u zadnjih 10 godina pojavilo puno bendova koji uspješno emitiraju zvuk osamdesetih.

Razgovarao: Vedran Car