Boy George
Boy George je nakon raspada grupe Culture Club 1986. godine počeo surađivati s velikanima klupske scene i tako je postao vrlo dobar house DJ. Danas surađuje i s brojnim glazbenim producentima među kojima su Faithless, DJ Sash i Hi-Gate, s kojima je snimio i nekoliko singlova ('Run', 'Out Of Fashion', 'Powerty'). 2001. godine Boy George je u Londonu postavio mjuzikl koji govori o razvoju popularne glazbe '80-tih godine. Ime mjuzikla je 'Taboo', u njemu je 16 njegovih novih pjesama, plus nekoliko starih hitova grupe Culture Club. Boy George također i glumi u tom mjuziklu, koji se već dvije godine stalno prikazuje u Londonu. Ove godine mjuzikl seli na Broadway. Boy George u međuvremenu i dalje uspješno radi kao DJ i nastavlja surađivati s raznim producentima na novim pjesmama. Donosimo vam kratki razgovor s Boy Georgeom, bivšim frontmanon grupe Culture Club i priznatim britanskim DJ-em, koji je 20. lipnja gostovao u Hrvatskoj.
Danas si poznati DJ, pa nas zanima sviđa li ti se više biti DJ i puštati tuđu glazbu ili više voliš kao glazbenik izvoditi svoje vlastite pjesme?
B: Ja zapravo u tome ne vidim neku razliku. Te dvije stvari su povezane jer je i kod jedne i kod druge riječ o glazbi i kreativnosti. Jedno vrijeme nakon Culture Cluba činilo mi se da je posao DJ-a puno slobodniji, ograničenja su bila puno manja. No čini se da su sada stvari obrnute. Danas imam puno više slobode u snimanju vlastitih stvari, i sve ono što danas napravim nije namijenjeno radio stanicama.
Kakvo je tvoje mišljenje o današnjoj dance sceni?
B: Čini mi se da je dance glazba danas u nekakvoj prelaznoj fazi. Mislim da će mnogim klubovima uskoro doći kraj. Ne znam za Europu, ali u Britaniji takva situacija traje već duže vrijeme i vjerujem da će se stvari promijeniti. Mislim da nikada u povijesti tinejđeri nisu bili ovako ograničeni u svom poimanju glazbe. Svi su u svojim nekakvim zatvorenim grupama i meni je to nevjerojatno.
Koliko je tvoj život danas drugačiji u odnosu na slavu koju si imao s grupom Cluture Club?
B: To je čudno pitanje koje mi je nedavno netko također postavio. No ja mislim da ne mogu biti slavniji i poznatiji nego što već jesam. Ne gledam na to kao 'biti na vrhu ili biti na dnu'. Cijeli svoj život sam na različitim krajevima te priče. Mislim da se nitko ne bi trebao baviti glazbom ukoliko će svoj uspjeh i svoju vrijednost mjeriti bojem prodanih ploča. Kod mene je bila riječ samo o dobro odabranom trenutku. Ukoliko bih se ja danas pojavio s svojim poznatim izgledom i nastupom, vjerojatno ne bih bio popularan. Radi se samo o vremenu i mjestu u kojem se nalaziš sa svojom karijerom. U jednom trenutku moraš odlučiti koje će biti tvoje mjesto i ne smiješ dozvoliti da umjesto tebe odluči publika koja živi od nostalgije i govori da ''nisi ono što si bio prije''. Pa naravno da nisam! Prošao sam razna sranja, prošao sam pakao i naravno da više nisam isti. Nikada to neću ni biti. To je teško sranje.
Znači li to da se više nikada nećeš vratiti stvaranju glazbe s grupom Culture Club?
B: To smo već probali. Već smo bili na tureni po Americi i već smo se vraćali na scenu, no posljednji puta kada sam bio s grupom, pokušao sam napraviti nešto novo, pomaknuti se prema naprijed, no oni to nisu željeli. Nekoliko godina se nismo slagali oko kreativnih stvari i tada sam shvatio da su oni tu samo zbog novca. Na našim se turnejama tada moglo zaraditi jako puno novaca. No meni ne treba novac. Čak i kada bi mi trebao novac, ne bih pristao na takav način rada.
No ipak na neki način sudjeluješ u stvaranju pjesama, ali sada samostalno surađuješ s raznim producentima. Tvoja suradnja s DJ Sashom u pjesmi 'Run', je bila veliki hit ovdje u Hrvatskoj. Možeš li se prisjetiti te suradnje?
B: Uz tu pjesmu je vezana vrlo smiješna priča. Meni se uopće nije sviđalo ono što je Sash radio do tada. Nisam bio njegov fan. No poslali su mi tu melodiju, i neki njezini dijelovi su mi se sviđali, ali mi se nije sviđala gitara koja je bila unutra. Tada smo se sreli na Ibizi. Prišli su mi njih četvorica vrlo ozbiljnih Njemaca s riječima kako bi htjeli da napišem pjesmu koja će se zvati 'Transtation', a ja sam se počeo smijati. Rekao sam im da, kao prvo, ja uopće ne znam što je to, što to znači, a oni su me i dalje gledali vrlo ozbiljni. Tako sam im rekao da bih zaista želio nešto napisati, no moraju mi dopustiti da napišem ono što ja želim. Ja ne pišem pjesme po narudžbi. Ja tako ne mogu raditi. Možete li zamisliti mene kako pjevam 'Transtation, transtation' ? Moram pisati o onome što ja osjećam. I trebalo mi je dosta vremena da napravim pjesmu, no na kraju mi je jednostavno sjela jednoga dana i ispala je jako dobro. Na kraju mi se pjesma činila skroz OK, ali 'Transtation'... (pjesma i smijeh)... ?
Interview
